Mladi za mlade: Volontiranje i ADHD – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje

U sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade grada Zaprešić” i volonterske pozicije putem kojem želimo mlade naše lokalne zajednice uključiti u rad Centra za mladež Zaprešić donosimo novi tekst i još jednu priču mladih za mlade. Naša nova volonterka Josipa Juroš napisala je članak o svom iskustvu volontiranja s djecom s ADHD-om. ? Cijeli tekst pročitajte niže te ga slobodno podijelite s vašim prijateljima!

Volontiranje i ADHD – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje

ADHD“Kroz doba svoje adolescencije uvijek sam osjećala privrženost prema djeci. Željela sam biti u njihovoj okolini, njihovim umovima i maštama. Pokreti, razmišljanja, temelji i razlozi određenih ponašanja i stavova bile su samo neke od stvari koje su me intrigirale i razvile u meni želju da to učinim jednim od svojih potencijalnih zanimanja. Stvari su se odvile malo drugačije i odvele me u sasvim drugome pravcu, pravcu zakona i prava,  no ostala je u meni potreba da se povežem sa djecom i nekako vratim zajednici.

Na prvoj godini fakulteta istraživala sam kako i gdje mogu volontirati, na koji način se mogu uključiti, a da zaista pomognem ili barem pokušam pomoći. U moru raznih projekata najviše mi je privukla pažnju onaj udruge Buđenje koja se bavi razumijevanjem ADHD-a. Za one kojima je potrebno objašnjenje što ADHD zaista jest, to je poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje te je stanje za koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Udruga Buđenje ima projekt zvan “Gradionice” u kojemu je glavni cilj unaprijediti socijalne vještine djece s ADHD-om, kojima preko igre i raznih radionica želje poboljšati samopouzdanje, bolju integraciju i socijalizaciju djece s ADHD-om, razvoj koncentracije te poboljšanje emocionalne kontrole i samokontrole.

U svome životu nisam imala gotovo nikakvog iskustva sa ADHD-om niti sam bila okružena ljudima koji imaju tu specifičnu dijagnozu stoga istinski nisam znala u što se upuštam i što me čeka. Na početku volontiranja imali smo sastanak na kojemu su nam voditelji naveli bitne pojedinosti koje su bile važne da bi se znali nositi i ponašati u određenim situacijama, ali teško je povezati teoriju i praksu koja me tek čekala. Moram priznati da sam na početku to sve olako shvatila i nisam mislila da je toliko teško raditi s djecom s poremećajem  hiperaktivnosti. Ono što sam odmah shvatila je to da su to izrazito inteligentna djeca s poboljšanim vještinama u određenim predmetima u školi, npr. matematike, stranih jezika, geografije. U radu s njima vrlo je bio važan individualan pristup, svako dijete imalo je određene karakteristike koje kod drugog pojedinca nismo mogli uočiti. Karakteristike od izražene agresivnosti do potpunog mirnog i neprimjetnog ponašanja. Tijekom volontiranja upoznala sam dva dječaka koja su mi ostala u posebnom pamćenju – njima sam davala najviše pažnje pošto su oni zaista zahtijevali individualni pristup jer su “narušavali” rad ostatka grupe. Moje zaduženje je uglavnom bilo da budem sa jednim ili dva dotična dječaka koji su bili agresivniji i glasniji u stražnjem djelu dvorane i da razgovaram s njima, igram se i povezujem. Teško je opisati atmosferu i što se točno događalo u tih par sati radionica. Ta djeca su “drugačija” i nemaju i ne mogu imati isti pristup kao druga djeca u razredu. Njihova koncentracija nije jednako snažna kao kod ostale djece, ne mogu sjediti duži period na mjestu, šutjeti i ništa ne raditi. Često učitelji i učenici govore da narušavaju mir u učionici, no može li ih se zapravo kriviti zbog toga? Tokom razgovora znali su mi reći kako se nitko ne želi družiti i igrati s njima jer su “čudni”, “glupi” i ne znaju se “normalno” ponašati, da sve upropaste i slično. Okolina ne prihvaća ništa što nije po današnjem standardnom viđenju “normale”. Trebao im je prostor gdje mogu biti to što zaista jesu – i da ih ljudi prihvate. Oni su željni pažnje i ljubavi koju ne dobivaju od vršnjaka, žele se družiti sa ostatkom djece, no jednostavno se zatvore u sebe i traže pažnju na drugačiji način. Laički bih rekla da postoje određene razine i jačine ADHD-a kod djece i da pojedino naizgled “mirnije” dijete dolazi tek do izražaja kada ono “agresivnije” ne prisustvuje.

Gradionice su trajale 8 tjedana i bilo je zaista zanimljivo pratiti njihov napredak. Agresivnija djeca postajala su nasmijana i smirena djeca, inteligentni su postali još znatiželjniji, djeca su osjetila da su prihvaćena i da je u redu biti drugačiji. Što su dali od sebe – toliko su dobili i nazad. Smatram da je jako bitno da se u školama provode razne edukacije i programi za nastavnike što se tiče ADHD-a jer u gotovo svakom razredu ima barem jedno dijete koje ima dotični poremećaj. Iskustvo koje sam stekla mi je otvorilo oči. Moja nagrada u svom uloženom vremenu koje sam posvetila baš njima je razumijevanje koje sam stekla s vremenom. Ne može se sa svakim djetetom imati jednak pristup i očekivati jednaki feedback. Svi smo mi drugačiji i posebni na svoj način, a pogotovo oni koji su djeca velikoga srca i koji samo žele malo vaše pažnje i lijepih riječi. Vjerujem da svatko od nas može udijeliti koju lijepu riječ – bilo to djetetu, adolescentu ili starijim generacijama. To je minimum koji se može dati, a može nekome uljepšati cijeli dan. Vaše riječi su vaše oružje – iskoristite ga na najbolji mogući način. U slučaju da vas interesira rad i volontiranje sa djecom ADHD-ovcima i ovom udrugom,  možete se javiti na mail budenje@gmail.com ili broj mobitela 098/997–8915.”

Josipa Juroš, volonterka

Ako se i ti želiš uključiti u pisanje članaka mladih za mlade, slobodno nas kontaktiraj putem:

  • maila voditeljice projekta, Anamarija Juroš: anamarija@czmz.hr
  • mobitela Info centra: 091/7813-961
  • telefona Centra za mladež Zaprešić: 01/3311-711
  • Facebook stranice projekta “Lokalni info-centar za mlade grada Zaprešića”: https://www.facebook.com/infocentarzapresic/
  • osobnog dolaska u Centar za mladež Zaprešić u uredovno radno vrijeme, na adresi Matije Gupca 4, Zaprešić.

Projekt “Lokalni info-centar za mlade grada Zaprešića” financijski je podržan od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

 mdomsp_logo