Mentalno zdravlje sastavni je dio zdravlja čovjeka. Kada promišljamo o mentalnom zdravlju važno je reći da je ono više od odsustva bolesti. Mentalno zdravlje obuhvaća emocionalnu, psihološku i socijalnu dobrobit pojedinca te utječe na to kako se osjećamo, ponašamo i mislimo. Važnost mentalnog zdravlja istaknula je i Svjetska zdravstvena organizacija koja mentalno zdravlje opisuje kao „stanje dobrobiti u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno, plodonosno i pridonositi svojoj zajednici“ (WHO, 2014).
Ako na mentalno zdravlje gledamo kao na sastavni dio zdravlja čovjeka onda je i briga o mentalnom zdravlju sastavni je dio brige o zdravlju. Tijelo i um su međusobno povezani. Kada ne brinemo o našem tijelu to utječe na naše mentalno zdravlje. Jednako tako, ne briga o mentalnom zdravlju utječe na naše tijelo. Kada smo pod stresom događa se da nam se remeti ritam sna (imamo teškoća s uspavljivanjem, isprekidano spavamo, budimo se umorni i slično), mijenja nam se apetiti (jedemo više ili manje nego uobičajeno ili se događa da zaboravimo pojesti obrok). Mogu se javiti razni tjelesni simptomi poput bolova u ramenima ili trbuhu, teškoće s disanjem, visok krvni tlak, remećenje menstrualnog ciklusa i slično. Ponekad nam se potisnute emocije ili izazovi s kojima se teško suočavamo znaju pokazati i u obliku tjelesnih odnosno psihosomatskih simptoma. S druge strane, nezadovoljavanje tjelesnih potreba, kao što su potrebe za snom i hranom, također utječe na naše raspoloženje i misli.
Mentalno zdravlje i mentalne bolesti?
Mentalno zdravlje možemo zamisliti kao dugačku liniju gdje se na jednom kraju linije nalaze mentalne bolesti, a na drugom kraju mentalno zdravlje. Mi se u životu krećemo po liniji mentalnog zdravlja ovisno o genetici, odgoju, životnim okolnostima i stresorima kojima smo izloženi. Tako svi imamo razdoblja u životu kada je naše mentalno zdravlje više ili manje narušeno, ali i razdoblja kada je ono kvalitetnije i kada se osjećamo bolje. Također, možemo razdvojiti pojmove mentalno zdravlje i mentalne bolesti. U tom slučaju na mentalno zdravlje i mentalne bolesti gledamo kao na različite pojmovi koji nisu međusobno isključivi. Gledajući na mentalno zdravlje na takav način možemo vidjeti da osoba koja boluje od nekog mentalnog poremećaja može biti mentalno zdrava, a neka druga osoba u nekom životnom razdoblju može imati narušeno mentalno zdravlje, ali bez simptoma ikakvog poremećaja.
Da li se mentalno zdrave osobe susreću sa životnim izazovima i proživljavaju neugodne emocije?
Životni izazovi i neugodne emocije sastavni su dio ljudskog iskustva. Sve emocije, pa tako i neugodne čine nas ljudskim bićima. Tako i osobe s dobrim mentalnim zdravljem proživljavaju situacije i iskustva koja su teška i emocionalno zahtjevna. Razlika je u tome što osobe s dobrim mentalnim zdravljem slušaju svoje emocije i potrebe, suočavaju se sa životnim izazovima, rješavaju probleme, biraju i donose odluke, postavljaju jasne granice u odnosima te mijenjaju ono što im ne odgovara, a prihvaćaju ono što ne mogu promijeniti. One vjeruju u sebe i svoju vrijednost te stvaraju kvalitetne i podražavajuće odnose s drugim ljudima.
Kada smo bolesni idemo liječniku, a kada se suočavamo s teškoćama u mentalnom zdravlju onda…?
Simptomi da je mentalno zdravlje narušeno javljaju se na emocionalnoj, tjelesnoj, kognitivnoj (misaonoj) i ponašajnoj razini. Simptome narušavanja mentalnog zdravlja možemo usporediti s tjelesnim zdravstvenim simptomima. Zamislite da se prehlađeni, vjerojatno ćete si skuhati čaj, pojesti juhu i utopliti se. Ili ako imate temperaturu i loše vam je vjerojatno ćete otići kod liječnika. Kada imate neku kroničnu bolest redovito konzumirate lijekove. S druge strane, skloni smo simptome narušavanja mentalnog zdravlja potiskivati i gurati pod tepih, a mentalne bolesti stigmatizirati. Jednako kao kada smo prehlađeni, isto tako kada se osjećamo anksiozno ili tužno ili teško usnivamo zbog teškoća koje nas brinu, važno je brinuti o sebi. Na primjer, zamislite da se duže vrijeme osjećate tjeskobno na radnom mjestu. Neka prva pomoć, poput stavljanja flastera bi bila naučiti kako se opustiti, duboko disati ili rješavati se viška energije kroz tjelovježbu. Umiriti svoje tijelo. Međutim, prava briga o sebi značila bi da ćemo se zapitati, nježno i bez osuđivanja svojih misli i emocija, što nas čini tjeskobnima, u vezi čega nam se taj osjećaj javlja, što nam poručuje? Koje misli i osjećaji nam se javljaju vezano uz radno mjesto? Kako se mi ponašamo? Što možemo učiniti kako bismo se osjećali bolje?
Ponekad je lakše nositi se sa životnim izazovima uz vodstvo stručne osobe. Isto tako kao što odemo kod liječnika kada nam je potrebna zdravstvena pomoć, možemo se javiti stručnjaku za mentalno zdravlje. Traženje pomoći je znak snage. Iako živimo u kulturi gdje se na traženje pomoći gleda kao na slabost, traženje pomoći je čin hrabrosti i ljubavi prema sebi.
Silvia Plažanin, magistra socijalne pedagogije, Centar za mladež Zaprešić
Projekt “Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja” financira Zagrebačka županija.
#nemazdravljabezmentalnogzdravlja
