Poticanje razvoja samopoštovanja i samopouzdanja tinejdžera

Iako su samopouzdanje i samopoštovanje povezani i utječu jedno na drugo, potrebno je naglasiti  njihove razlike. Samopouzdanje je uvjerenje o vlastitim sposobnostima i o onome što smo sposobni učiniti, što nam ide dobro, u čemu smo vješti, a u čemu smo nedjelotvorni i loši. Za razvoj samopouzdanja potrebni su podaci dobiveni iz vlastitih rezultata tj. uspjeha u aktivnosti. Samopoštovanje je pozitivan ili negativan stav prema sebi. Prihvaćanje sebe kao osobe, što uključuje prihvaćanje svojih pozitivnih i manje dobrih osobina. Za razvoj samopoštovanja važniji su podaci dobiveni iz komentara djetetove okoline.

Brojna istraživanja pokazuju povezanost između niskog samopoštovanja i samopouzdanja sa zlouporabom alkohola i droga.  Takva ponašanja osobe odabiru upravo jer ne prepoznaju i ne vjeruju vlastitim snagama.

Postoje mnogi pokazatelji koji se mogu uočiti kod djeteta s niskim samopouzdanjem. Kao prvi i vidljivi pokazatelj može biti govor tijela: hodanje pognute glave, izbjegavanje kontakta očima. Agresivno ili izbjegavajuće ponašanje prema drugima. Javljanje osjećaja neugodno pri pohvaljivanju. Lako pada pod utjecaj vršnjaka i ne uključuje se u svakodnevne aktivnosti. Jedno od značajnijih pokazatelja niskog samopouzdanja je očekivanje djeteta da će biti loše u stvarima kada ih pokušava izvršiti ili se neće dovoljno truditi kada stvari postanu zahtjevnije.

Kako poticat samopouzdanje tinejdžera?

  • izražavanjem i pokazivanjem ljubavi prema djetetu
  • prepoznavanjem i pohvaljivanjem postignuća
  • jasno definiranim pravilima te dosljednim provođenjem
  • poštivanjem potrebe za autonomijom
  • pokazivanjem interesa i povjerenja
  • davanjem odgovornosti

 

Za pozitivan razvoj, svakom djetetu je potreban roditelj koji pruža ljubav, sigurnost, ali i potiče na samostalnost.

Članak je nastao u sklopu projekta Putokaz koji financijski podržava Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.