Iako je Movember iza nas, mi nastavljamo pričati o mentalnom zdravlju muškaraca.
Kako bismo bolje razumjeli ovu temu, razgovarli smo sa Stipom Nogalom, edukatorom u udruzi Status M.
- S kojim teškoćama mentalnog zdravlja se susreću muškarci?
Moj dojam je da teškoće mentalnog zdravlja s kojim se muškarci susreću nisu značajno različite od teškoća s mentalnim zdravljem s kojima se na određenoj razini svi surećemo. Vjerujem da osobe koje rade direktno i isključivo s osobama koje se susreću s mentalnim teškoćama će imati bolji uvid, no moj dojam dolazi iz direktnog rada s mladima. - Ima li razlika u mentalnom zdravlju muškaraca i žena tj. postoje li neke specifičnosti vezane uz mentalno zdravlje muškaraca?
Specifičnosti vezane za mentalno zdravlje muškaraca po mom dojmu se ne nalaze u razlikama u boljkama mentalnog zdravlja koje muškarci susreću za razliku od žena već se značajna razlika nalazi u načinima odnošenja prema vlastitom mentalnom zdravlju.
Odnos prema sebi i vlastitoj vrijednosti se različito rodno normira u našim društvima. Bitno je naglasati razliku između muškaraca i žena, i rodno normiranja ranjivosti: muškarce se potiče da skrivaju ranjivost i time potvrđuju svoju muževnost kroz predstavljanje slike o sebi kao snažnih muškaraca.
Žene se percipira kao ranjive i slabije i time im se dopušta više prostora da priznaju da imaju probleme (što ne znači da taj tip rodnog normiranja nije također loš za žene) za razliku od muškaraca gdje se imanje problema i priznavanje toga smatra slabošću koja oduzima njima vrijednost unutar rodne norme muževne stoičke snage.
3.Kakvo je vaše iskustvo, traže li muškarci pomoć?
Muškarci manje traže pomoć. Razni faktori utječu na to i dosta su vidljivi unutar rodnih normi koje vežemo uz muževnost. Konkretan je primjer, vezan za poimanje muškaraca kao snažnih i onih koji trpe, je vrijednost samodostatnosti. Muževnim se smatra rješavanje svojih problema bez pomoći drugih i time se muškarcima sužava prostor pronalaska pomoći. To je vidljivo ne samo na razini institucionalne i terapijske pomoći, nego je vidljivo i na svakodnevnoj razini zajednica gdje se muška društva formiraju takva da su nespremna za razgovarati o problemima – muškarci će manje prostora i poticaja imati da svojim prijateljima priznaju da imaju probleme s mentalnim zdravljem i to ih odvaja od značajnog faktora mentalnog zdravlja u obliku podrške.
4.Kako današnje društvo gleda na mentalno zdravlje muškaraca i kako društvo utječe na mentalno zdravlje muškaraca?
Mislim da je značajno spomenuti da suvremeno društvo općenito loše utječe na mentalno zdravlje svih. Značajni faktori su društveno stanje opće nesigurnosti u sadašnjost i budućnosti i uvjeti života pod kasnim kapitalizmom. Društvo individualizira kako osobe, tako i probleme s mentalnim zdravljem i u tom trenutku mentalno zdravlje prestaje biti gledano u okviru odnosa u društvu nego se isključivo veže uz tu osobu koja se suočava mentalnim teškoćama. Takvo poimanje često dovodi do toga da jedino poimanje pomoći za mentalno zdravlje su individualni tretmani, a problemi mentalnog zdravlja ispadaju kao individualni neuspjesi izoliranih individua. Također takvim poimanjem se uvjeti života i društveni odnosi brišu kao faktori mentalnog zdravlja i sfera na koju se može utjecati u odnosu na mentalno zdravlje.
U kontekstu odnosa mentalnog zdravlja muškaraca i suvremenog društva moramo naš pogled uputiti na rodne norme koje se nameću muškarcima i kako te rodne norme utječu na njihovo mentalno zdravlje. Kako društvo već implicitno, a ponekad i eksplicitno, na probleme s mentalnim zdravljem gleda kao individualne neuspjehe, unutar rodnih normi koje društvo nameće muškarcima taj problem se dodatno potencira. Zatvaranje muškaraca u norme snage i samodostatnosti često stvara povratnu spregu problema s mentalnim zdravljem gdje se međusobno potenciraju negiranje postojanja problema, pokušavanje suočavanja s njima bez tuđe pomoći i neuspjeh u rješavanju vlastitih problema s mentalnim zdravljem u tom zatvoru muževnosti. Uz to sve, svakako ne pomaže pojava različitih popularnih javnih ličnosti koje muškarcima serviraju rješenja koja oni opet moraju tražiti unutar takvog poimanja muževnosti.
Također značajno za mentalno zdravlje je rodno normiranje odnosa prema osjećajima. Društvo na različite načine normira poimanje sfere osjećaja kao nečega što je fundamentalno ženstveno, a muškarce upućuje na to da je njihova sfera racionalnosti. Vidljivo je kako je to normiranje fundamentalno mizogino jer oduzima ženama kapacitet za racionalnost, ali to također stvara velike probleme muškarcima u sferama mentalnog zdravlja. Muškarce se tako rodno normira da negiraju svoje osjećaje, da ne razvijaju kapacitete za prepoznavanje vlastitih osjećaja i potiče ih da nemaju odnos s vlastitim osjećajima i načine kako se nositi s njima.
- Što bi poručili muškarcima kako brinuti o svom mentalnom zdravlju?Muškarci si trebaju dopustiti odmak od rigidnih rodnih normi koje im društvo nameće i ne nametati ih sebi ni drugima. Prepoznavanje načina na koji muškarci sebe ograničavaju tim normama je značajan korak za njihovo mentalno zdravlje. Također, muškarci sebi trebaju dopustiti da imaju pravo na brigu: brigu o sebi, brigu o drugima i dopustiti drugima da brinu za njih.Muškarci trebaju i stvoriti prostor drugim muškarcima da pričaju o svom mentalnom zdravlju – samo poslušati prijatelja koji se u društvu prijatelja osjeća slobodnim pričati o svom mentalnom zdravlju bez straha od osude puno znači za njegovo mentalno zdravlje.
Članak je nastao u sklopu projekta Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja koji financijski podržava Zagrebačka županija.
