Mladi za mlade: Kad mediji utihnu ili što vam želim na ovom rujanskom početku?

U sklopu projekta “Lokalni info-centar za mlade grada Zaprešić” i volonterske pozicije putem kojem želimo mlade naše lokalne zajednice uključiti u rad Centra za mladež Zaprešić donosimo novi tekst i još jednu priču mladih za mlade. Naša volonterka Gabrijela Matić napisala je donosi novi članak! ? Cijeli tekst pročitajte niže te ga slobodno podijelite s vašim prijateljima!

Kad mediji utihnu ili što vam želim na ovom rujanskom početku?

Namjerno je stavljen ovakav naslov. Proteklih smo tjedana svakodnevno slušali o požarima koji su se događali u Lijepoj Našoj. U nekoliko izvora pročitala sam da je izgorjela površina Zadarske županije što je uistinu poražavajuća činjenica za sve nas. Složit ćemo se da protiv prirode ne možemo ništa i da nekada nema pomoći. Jedna druga činjenica je da naši vatrogasci, uistinu pravi heroji svakog godišnjeg doba, ali posebno ljeta, godinama upozoravaju na divlja odlagališta otpada, na opasnost paljenja vatre. I tako, govore oni, ponavljaju u prazno i onda se svi čudimo. Čudimo se i osuđujemo maloljetnike koji pale, napadamo osobe drugih nacionalnosti jer su oni uzrokovali veliki broj požara. Krivca treba okriviti, slažem se. No, jesmo li uistinu mi ti koji imamo jednako tako čiste ruke u cijelom tom procesu? Stiže bit. Ne brinite se.

4. rujna počela je nova školska godina. U isto vrijeme počinje i vrtićka sezona, a polako se približavamo i početku novog semestra za studente. Dug je to proces od vrtićke dobi do fakulteta, puno je to godina, zar ne? Previše godina u kojima se naša djeca odgajaju i obrazuju. Kako u vrtiću, školi, fakultetu, tako i u svojim obiteljima. Odgovornost je na svima nama. Često kao psihologinja čujem roditelje kako izlaze iz jedne od institucija i govore međusobno: „Što će meni ona govoriti, znam ja svoje dijete“ i varijacije na temu. Poštujem drugi dio da svaki roditelj poznaje svoje dijete, ali se ne bih složila da profesor, odgajatelj, učiteljica nema što govoriti o djetetu. Djeca u institucijama provode pola svoga dana i ukoliko ne želimo čuti opservacije osobe koja toliko vremena svakodnevno provodi s našim djetetom onda mi preuzimamo odgovornost. Dopustimo svojim otvorenim stavom da odgojno-obrazovne institucije budu upravo to- mjesta odgoja djece i obrazovanja. Jasno mi je da smo svi različiti i da postoje osobe koje možda i ne rade najbolje svoj posao, ali od vremena kada sam ja išla u osnovnu školu do danas, nastavnici obavljaju uglavnom obrazovnu funkciju jer strahuju od pritisaka, sankcija i ne žele riskirati posao koji su jedva dobili.

Sve ovo govorim jer slušam često i roditelje i djecu i profesore i pitam se što nam se događa s društvom. Pitam se isto tako hoću li moći obavljati svoj posao psihologa normalno i već sad slušam kolege koji se jednako tako pitaju kako pomoći kada ti ne dopuštaju da pružiš pomoć. Požari su bili i požara će biti jer u borbi čovjek vs. priroda najčešće gubi čovjek zbog prevelikog utjecaja prirode. Nekad smo si sami neprijatelji i sami si odmognemo kao što je slučaj sa divljim odlagalištima, bacanjem opušaka tamo gdje im nije mjesto i mnogih drugih stvari. To je posljedica nedostatka odgoja. Ako od malih nogu naučiš bacati otpad za na to predviđeno mjesto činit ćeš to i kad odrasteš. Ako te nauče u školi koliko je važna priroda onda ćeš ju poštovati. Ako ti roditelj i prijatelji primjerom pokazuju onda ćeš napraviti puno za sebe kao čovjeka. Zašto? Jer ćeš tako učiti svoju djecu i tvoji prijatelji će tako učiti svoju i vaša djeca će pokazivati drugoj djeci primjerom kako se radi. Ako nas je više onda će biti i manje loših primjera. Sve se vrti u krug. Možda ste pomislili da pretjerujem i da što znači moje pravilno postupanje pokraj hrpe loših. Znači jako puno. Ako se prepustimo stavu da ništa ne možemo učiniti, onda vam je neuspjeh dragi moji zagarantiran. Kao realni optimist, želim svima u novoj akademskoj i školskoj godini da uspiju u ostvarenju svih postavljenih ciljeva i da čuvaju prirodu i svojim primjerom pokazuju. Također, stariji su mudriji i imaju puno životnog iskustva stoga upijajte to kao spužvu da ne učite na svojim greškama.

Od srca, vaša Gabrijela!