Adolescencija je razvojno razdoblje obilježeno snažnim promjenama u ponašanju, emocijama i odnosima. Razumijevanje razvoja adolescentskog mozga i vlastitih roditeljskih reakcija može imati važnu ulogu u jačanju odnosa roditelj–dijete i prevenciji rizičnih ponašanja.
Adolescencija je razdoblje u kojem mnogi mladi počinju eksperimentirati sa sredstvima ovisnosti. Ponekad iz znatiželje, ponekad iz potrebe za pripadanjem, a ponekad iz čistog adrenalina koji dolazi s godinama. Ono što se u istraživanjima iznova potvrđuje jest da kvalitetan odnos između roditelja i djeteta predstavlja jedan od najjačih zaštitnih čimbenika.
Moradi i suradnici (2019) navode da autoritativan odgoj, sigurna privrženost i dosljedan roditeljski nadzor značajno smanjuju rizik od zlouporabe droga. Drugim riječima, kada dijete odrasta u okruženju topline, jasnih granica i osjećaja sigurnosti, puno je manja vjerojatnost da će posegnuti za opijatima ili alkoholom.
No, iako znamo koliko je odnos važan, ulazak djeteta u pubertet često ga stavi na test.
Kako održati bliskost kada dijete počne „gurati“ prema vlastitoj autonomiji?
Za mnoge roditelje, upravo je to najveće pitanje. Dodatni izazov je uvriježen, često negativan, pogled društva na adolescente, kao da su to „male kaotične oluje“ koje samo treba preživjeti.
U ovom tekstu pokušat ćemo dati drugačiji pogled na adolescenciju, onaj koji je istovremeno realističan, znanstveno utemeljen i roditeljima koristan.
Adolescencija i razvoj mozga: četiri ključne karakteristike odrastanja
Adolescencija, koja traje otprilike od 12. do 24. godine života, predstavlja razdoblje snažnih izazova za mlade i odrasle koji ih prate na putu odrastanja. Daniel J. Siegel u svojoj knjizi Oluja u mozgu (2017) ističe da adolescencija ima ključnu razvojnu ulogu u tome kakvi ćemo postati kao odrasli. Prema njegovu tumačenju, ona nije samo prolazna faza, nego razdoblje koje postavlja temelje za ispunjen, smislen i samostalan život.
U tom razdoblju mozak prolazi kroz značajne promjene koje oblikuju četiri važne karakteristike našega uma:
- Poriv za novitetima
- Želja za društvenom interakcijom
- Povećan emocionalni intenzitet
- Kreativno istraživanje
Ove promjene objašnjavaju zašto adolescenti pojačano traže nova iskustva, zašto im je važna prihvaćenost među vršnjacima, zašto emocionalne doživljaje proživljavaju intenzivnije te zašto razvijaju snažnu kreativnost i sklonost preispitivanju svijeta oko sebe.
Svaka od ovih karakteristika donosi i prednosti i izazove. Poriv za novitetima može biti izvor energije, znatiželje i želje za učenjem, ali istovremeno može potaknuti rizična ponašanja. Želja za društvenom povezanošću važna je za mentalno zdravlje i razvoj kvalitetnih odnosa, no može rezultirati udaljavanjem od odraslih. Povećan emocionalni intenzitet daje mladima polet i snažan osjećaj životnosti, ali može dovesti do impulzivnosti i naglih promjena raspoloženja. Kreativno istraživanje potiče maštovitost i nove načine razmišljanja, dok potraga za smislom može otvoriti pitanja identiteta i povećati osjetljivost na pritisak vršnjaka.
Sve zajedno, ove karakteristike čine adolescenciju zahtjevnim, ali i iznimno važnim razvojnim razdobljem koje oblikuje put prema odrasloj dobi.
Kako adolescenti potiču naše vlastite emocionalne reakcije?
Osjećate li nostalgiju, toplinu, možda zaigranost, ili vas ipak iznenadi nalet iritacije? To što nas ponekad uznemire glasni i emotivni adolescenti ne znači nužno da je problem u njima. Često je to odraz dijelova nas samih koje smo tijekom odraslosti stišali. Siegel (2017) navodi da u usporedbi s porivom za novitetima koji obilježava adolescentske godine, život odraslih, u svojim rutinama, može izgledati kao teška kolotečina.
Kako bismo bolje razumjeli ponašanje adolescenata, korisno je prepoznati da su mnoge njihove karakteristike prisutne i u odraslima, samo u drugom obliku. Odrasli često izgube spontanost, znatiželju, emocionalnu živost i kreativnost koju adolescenti prirodno posjeduju. Ponekad nas zato njihovo ponašanje iritira ili zbunjuje više nego što očekujemo. Ne zato što je pogrešno, nego zato što nas podsjeća na dijelove nas samih koje smo potisnuli.
U nastavku slijedi kratka, refleksivna vježba koja poziva roditelje da se nakratko okrenu prema sebi. Cilj vježbe je potaknuti razmišljanje o tome koliko su adolescentske kvalitete prisutne u vlastitom životu i kako odnos prema njima utječe na odnos s djetetom.
Sljedeća pitanja mogu poslužiti kao poticaj za osobno promišljanje:
- Poriv za novitetima
- Koliko prostora u svom životu dajem novim iskustvima?
- Kada moje dijete traži nova iskustva, primjerice prespavanac ili prvi izlazak, kako reagiram i što to govori o meni?
- Želja za društvenom povezanošću
- Koliko njegujem vlastite odnose s prijateljima?
- Kako se osjećam kada moje dijete počinje provoditi sve više vremena s vršnjacima?
- Emocionalni intenzitet
- Kako izražavam svoje osjećaje?
- Kako reagiram kada moje dijete pokazuje snažne emocije?
- Kreativno istraživanje
- Kada sam posljednji put radio ili radila nešto kreativno? Dopuštam li si raditi na svoj način ili samo “kako treba”?
- Kako se odnosim prema kreativnosti svog djeteta i njegovoj želji da nešto radi drugačije?
Poanta ove vježbe je osvijestiti da način na koji se odnosimo prema vlastitoj živosti, emocijama, kreativnosti i potrebi za povezanošću oblikuje i način na koji gledamo na iste kvalitete kod svoga djeteta. Kada ih prepoznamo u sebi, lakše ih prepoznajemo i prihvaćamo u svom djetetu, čime gradimo odnos temeljen na razumijevanju, bliskosti i međusobnom poštovanju.
Članak je nastao u okviru projekta Putokaz. Projekt Putokaz su novčanom potporom podržali grad Zaprešić i Zagrebačka županija.
Autorica: Silvia Plažanin, magistra socijalne pedagogije
Uredila: Maja Šarinić, studentica marketinga i volonterka udruge CeZaM
Literatura:
Moradi, P., Fathali Lavasani, F., & Dejman, M. (2019). Adolescent substance abuse and family environment: A qualitative study. International Journal of High Risk Behaviors and Addiction, 8(2), e83781. https://doi.org/10.5812/ijhrba.83781
Siegel, D. J. (2017). Oluja u mozgu. Harfa.