Koji tebe motivi tjeraju naprijed? Zbog kojeg ili čijeg nedostatka stagniraš? Koja je tvoja točka pucanja? Gdje prestaju drugi, a počinješ ti?
Motivacija je proces koji se odvija unutar osobe te potiče, održava i usmjerava ponašanje ka određenom cilju. Koliko god nekad mislili da smo lišeni ikakve motivacije to i nije cjelovita istina. U najgorem slučaju tijelo nas neće izdati u ispunjavanju prve dvije razine Maslowljeve hijerarhije motiva. To su fiziološke potrebe i potrebe za sigurnošću. U svojoj osnovnoj podjeli motive dijelimo na psihosocijalne i biološke. Budući da smo na vrhu hranidbenog lanca, bila to izlika za određeni način života ili ne, naravno je da smo sposobni za puno više od zadovoljenja bioloških motiva. No njihovo zadovoljenje je isto tako nužno za preživljavanje. Da bismo se ostvarivali, družili s drugim osobama, na koncu samoaktualizirali, potrebno je prije svega biti sit, napojen, obranjen se od bolesti, naspavan, itd. Toliko smo napredna bića, ali još uvijek ne živimo od zraka. Ako svoju nadmoć mjerimo po tome da životinja nije osmislila proteinski napitak umjesto ručka, zaista smo na vrhu svijeta. U svoj našoj ‘ljudskoj nadmoći’, nagoni nas još uvijek povezuju s životinjama. Biološki motivi dovode naš organizam u pobuđeno stanje, kada smo primjerice gladni, a instrumentalno ponašanje nas vodi do zadovoljenja te potrebe, da se najedemo i budemo siti. Kod psihosocijalnih motiva koji su stečeni, razlikujemo ih mnogo, oni koji su najistraživaniji su motiv za druženjem, motiv za prisnošću i motiv za postignućem. U životu je važno motivirati se intrinzično. Koliko dugo je moguće htjeti zadovoljiti motiv ako to nije ono što naše unutrašnje „Ja“ želi. Vrlo vjerojatno, jako dugo. U tome je čar biti čovjek, a biti čovjek znači biti vrlo kompleksno biće. To nam ne daje izliku da se prepustimo pritisku okoline. Učiti zbog petice u imeniku ili indeksu, biti dobar da ne dobiješ kaznu, pomagati kako bi te netko pohvalio. Ako je samoaktualizacija na vrhu hijerarhije motiva onda je altruizam na vrhu vrlina kojima treba težiti. Istinski ostvarenim osobama cilj je naučiti radi znanja, a ne radi tuđe evaluacije našeg znanja pa onda i nas samih. Živimo još uvijek u Hrvatskoj i daleko smo od škola u kojima se prvo izgrađuje identitet, a tek onda ocjenjuje napredak, ali želimo li promijeniti svijet, potrebno je krenuti od sebe. Razvijati znatiželju, interese i empatiju zbog sebe, a ne zbog drugih. Možda će nekom zvučati kontradiktorno ako kažemo da je pomoć drugome zapravo pomoć nama samima, ali to je bit čovještva. Životni nektar je vrijedan podijeljen s drugima, ali ne zbog drugih, tek tada možemo dostići najboljeg sebe i procvjetati.
Ella Horvat
Projekt CeZaM Zaprešić financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
