POTICANJE SAMOSTALNOSTI KOD DJETETA
“ Sve što može, dijete i mora napraviti samo.” M. Montessori
Zamislite samostalnu, odgovornu odraslu osobu koja je u stanju kritički razmišljati, donositi vlastite odluke, oslanjati se na vlastite sposobnosti, no u stanju je i potražiti podršku kada je to potrebno. Zamislite osobu koja posjeduje široku lepezu različitih načina suočavanja sa životnim izazovima.
Naspram nje, zamislite odraslu osobu koja nije razvila sposobnost kritičkog promišljanja niti samostalnost u donošenju vlastitih odluka, koja je pretjerano prilagodljiva i sklona slušanju tuđih uputa, a prema tome i udovoljavanju tuđim očekivanjima. Na neki način, opisana osoba ovisna je o drugima.
Sada promislite, koja je osoba potencijalno samopouzdanija i snalažljivija te u kojem smjeru želite poticati svoje dijete. Želite li ga usmjeravati da istražuje, samostalno razmišlja i odlučuje (u vezi onoga što je prikladno njegovoj dobi) ili ga pak želite naučiti da poslušno slijedi vaše, a kasnije i tuđe upute?
Važno je da kao roditelji osvijestite kako vaši odgojni postupci u sadašnjosti pridonose stvaranju temelja po kojemu će vaše dijete funkcionirati u budućnosti te u odrasloj dobi. Drugim riječima, od samog rođenja, značajno je graditi kvalitetne temelje koji će podržati djetetov optimalan rast i razvoj.
Kako bi vaše dijete postalo nalik osobi opisanoj u prvom primjeru, odnosno kompetentno i samopouzdano, važno ga je od malena ohrabrivati i usmjeravati ka istraživanju vlastite okoline, dopuštajući mu da griješi, istovremeno pružajući mu podršku i sigurnost. Dijete će to činiti svim svojim osjetilima na način da će razgledavati, dodirivati, mirisati, osluškivati, stavljati predmete u usta. Na taj način ono će jačati neuronske veze u mozgu, doslovce oblikovati svoj mozak i učiti iskustvom.
S druge strane, želite li da vaše dijete razvije nisko samopouzdanje i mišljenje kako nije sposobno doći samo do rješenja, sputavajte ga u istraživanju, “uplićite” se u rješenje svakog problema na koji ono naiđe te umjesto djeteta odradite sve obveze koje su mu dane, i školske i kućanske.
Na slici 1 prikazani su korisni savjeti kako poticati djetetov razvoj kritičkog promišljanja, odgovornosti i samostalnosti.
Što se može dogoditi ukoliko roditelj čini suprotno? Primjerice, pružanjem gotovih rješenja za probleme, djetetu se uskraćuje mogućnost razvoja kritičkog mišljenja. Strogim osuđivanjem pogreški i kritiziranjem, djetetu se šalje poruka da treba biti savršeno i da ne smije griješiti što ga može dodatno paralizirati i spriječiti u daljnjem ulaganju truda i isprobavanju novih stvari. “Uskakanjem” u rješavanje svakog konflikta između braće i sestara ili djeteta i njegovih prijatelja, djetetu se uskraćuje mogućnost za razvoj socijalno-emocionalnih vještina. „Miješanjem“ u ostvarivanje početne komunikacije između djeteta i novih potencijalnih prijatelja u parkiću, uskraćuje mu se mogućnost učenja kako samostalno ostvariti prvi kontakt i upoznati nove prijatelje. Kontinuiranim rješavanjem djetetove domaće zadaće, šalje mu se poruka da ju ono samo nije sposobno riješiti te da mu je za navedeno potrebna tuđa pomoć kao i poruka da će mu se stvari u životu “servirati”. Pospremanjem djetetovih igrački, slaganjem djetetovih knjiga u školsku torbu i sličnim radnjama uskraćuje se djetetu prilika za razvoj odgovornosti i samostalnosti.
Ovdje je važno napomenuti da poticanje djeteta na samostalnost ne znači zapuštanje niti pridavanje odgovornosti djetetu koja nije primjerena njegovoj dobi. Vještina je prepoznati kada ćete svojim „uplitanjem“ uskratiti djeci priliku za učenje i razvoj samostalnosti, a kada bi mu stvarno bila potrebna vaša pomoć, no ta se vještina, kao i svaka druga, brusi vježbom i vremenom. Također, prilikom određivanja koliko samostalnosti dopustiti djetetu, važno je imati na umu dob djeteta, razvojnu fazu u kojoj se nalazi te djetetove kapacitete i mogućnosti.
Velika pobornica djetetove autonomije i samostalnosti bila je Maria Montessori, začetnica Montessori pedagogije kojoj je u fokusu dijete i njegova individualnost. Svojevrsno geslo Montessori pedagogije glasi: ,,Pomozi mi da učinim sam”, a navedeno ukazuje da bi uloga roditelja i odgajatelja trebala biti poticanje djetetove samostalnosti i neovisnosti.
Na slici 2 pogledajte popis kućanskih aktivnosti za koje je Montessori smatrala da su prikladna za samostalno djetetovo obavljanje (uzimajući u obzir njegovu dob), uz pružanje adekvatnih poticaja od strane odraslih.
Za kraj, većina roditelja i odgajatelja može se složiti s tim da je ponekad uvelike lakše „preuzeti stvari u svoje ruke“ i obaviti zadatak ili riješiti određeni problem umjesto djeteta, posebice kada je u jednadžbi manjak vremena i/ili strpljenja. Isto tako, ponekad je odraslima važno da djeca dobro obave zadatak ili im je važno smanjiti osjećaj nelagode i frustracije kod djeteta. I to je u redu, dokle god se navedene situacije događaju povremeno, a ne predstavljaju ustaljeni način funkcioniranja. Kao što je rečeno, kontinuiranim obavljanjem zadataka umjesto djeteta, djetetu se uskraćuje prilika za učenje, razvoj odgovornosti i samostalnosti. Drugim riječima, može se reći da odrasli obavljanjem stvari koje dijete može obaviti samo, sputavaju ostvarivanje važnih ciljeva odgoja. Riječima M. Montessori: “Sve što može, dijete i mora napraviti samo.”
Članak napisala:
mag.paed.soc. Sara Kurtović
Photo by Jonathan Borba on Unsplash
Članak je napisan u sklopu projekta Centrić čiju provedbu financijski podržava Središnji državni ured za demografiju i mlade.
